Prof. dr. sc. Stanko Tonković izabran u počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu

Prof.dr.sc. Stanko Tonković rođen je u Zagrebu 17. srpnja 1942. godine. Osnovno školovanje i Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, a Elektrotehnički fakultet naSveučilištu u Zagrebu, Odsjek slabe struje, 1964. godine. Godine 1971. magistrirao je na smjeru Elektronike.Tema magistarskog rada bila je ''Analiza modulatora s nelinearnim reaktancijama u sklopu pojačala'', a mentor prof. dr. sc. Ante Šantić). Doktorirao je 1974. godine u polju Elektrotehnike. Tema doktorske disertacije bila je "Optimizacija upravljanja protezama i ortozama s pomoću mioelektričkih signala", a mentorprof. dr. sc. Ante Šantić. Godine 1972. do 1974. usavršavao se kao stipendist CNRS-a u Francuskoj (CHRU Bretonnau-Tours i Paris), gdje je kasnije boravio i na znanstvenim usavršavanjima, u listopadu 1977. na zajedničkim projektima i kao gostujući nastavnik 1986. godine.

Po završetku studija zaposlio se (1964./65.) na Zavodu za patofiziologiju KBC Rebro u Zagrebu, a 1965. godine zapošljava se u ondašnjem Zavodu za osnove i mjerenja u slaboj struji Elektrotehničkog fakulteta (danas: Zavod za elektroničke sustave i obradbu informacija Sveučilišta u Zagrebu Fakulteta elektrotehnike i računarstva), gdje radi do umirovljenja 2012. godine. U zvanje docenta u dopunskom raduizabran je1976. g., godine 1982. u zvanje izvanrednog, a godine 1987. u zvanje redovitog profesora Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu. Godine 1998. izabran je u redovitog profesora u trajnom zvanju Sveučilišta u Zagrebu Fakulteta elektrotehnike i računarstva.

                U nastavnoj djelatnosti u dodiplomskoj nastavi predavao je, u različitim nastavnim programima, predmete Mjerenja u slaboj struji,Elektronička mjerna tehnika, Biomedicinska elektronika, a sam je osmislio i uveo u nastavu cjelokupno ili dio gradiva predmeta Elektronička mjerenja i komponente, Konstrukcija i proizvodnja elektroničkih uređaja, Elektronička mjerenja i instrumentacija, Bioelektrički sustavi, Automatizirana instrumentacija, Biomedicinska informatika, Biomedicinska tehnika (ETF-Osijek) i Bioelektrički sustavi i oprema (FESB-Split), te na poslijediplomskoj nastavi predmete Primjena računala u medicini, Ortoprotetski i robotski mehanizmi, Automatizirana instrumentacija. Tijekom rada osmislio je 9 novih predmeta u dodiplomskoj i 3 u poslijediplomskoj nastavi ETF-a/FER-a. Uz njega su, od svojih studentskih dana, kasnije kao znanstveni novaci na projektima ili asistenti, magistrandi i doktorandi, pri istom Zavodu stasali njegovi nasljednici (stanje 2012. godine: prof. dr. sc. Ratko Magjarević, prof. dr. sc. Mario Cifrek, prof. dr. sc. Igor Lacković, doc. dr. sc. Hrvoje Džapo, doc. dr. sc.Tomislav Pribanić i nasl. doc. dr. sc. Miroslav Končar).Autor ili suautor je većeg broja skripata ili Uputa za laboratorijske vježbe. Vodio je veliki broj diplomskih radova (186), 25 magistarskih radova, te 12 doktorskih disertacija.Jedan je od osnivatelja smjera Industrijska elektronika u nastavi na ETF-u i FER-u. S prof. Šantićem osnivatelj je Laboratorija za biomedicinsku elektroniku pri Zavodu za elektroničke sustave i obradbu informacija Sveučilišta u Zagrebu Fakulteta elektrotehnike i računarstva (godine 1973.).

                Tijekom dugogodišnjeg rada na Fakultetu obnašao je i mnoga upravna zaduženja na Elektrotehničkom fakultetu/ Sveučilištu u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva. Tako je bio predsjednik Sindikata, predsjednik Savjeta, predsjednik Odbora za izbore u zvanja ETF-a i FER-a i predstojnik Zavoda za elektroničke sustave i obradbu informacija FER-a. Ak. god. 1992./94. bio je prodekan za znanost, a ak. godine 1994./96. i 1996./98. obnašao je funkciju dekana Fakulteta elektrotehnike i računarstva (prvi dekan od osnivanja Elektrotehničkog fakulteta 1956. godine u dva uzastopna mandatna razdoblja). Bio je član Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu (1998. – 2000.) i Odbora za evidenciju i unapredjenje kadrova Sveučilišta u Zagrebu. Član je Znanstvenog vijeća za tehnološki razvoj HAZU.

Nastavna, znanstvenoistraživačka i stručna djelatnost prof. dr. sc. Stanka Tonkovića najizraženija u područjima biomedicinskog inženjerstva i tehnologije, te elektroničke mjerne tehnike i instrumentacije. Njegov znanstvenoistraživački i stručni rad može se načelno podijeliti u četiri područja: Rad na analizi i obradbi bioelektričkih signala, posebno elektromiograma (EMG-a-posebno u cilju upravljanja ortoprotetskim sustavima) i elektrosplanhnograma (signali probavnog trakta);  Uvođenje normizacije u području biomedicinskih uređaja i tehnologije. Normizaciji u SFRJ, a kasnije u RH, te konstrukciji i izradi ispitnih uređaja za elektromedicinske uređaje i opremu posvetio je dio istraživanja i stručnog rada; Analiza mogućnosti dijagnostike te razvoj novih neinvazivnih mjernih metoda i uređaja, posebno mjerenjem biološke impedancije tkiva kod ljudi  i životinja i konačno,  Biomedicinska informatika, kao osnova e-zdravlja i m-zdravlja.

                Autor ili suautor je 36 izvornih znanstvenih radova u časopisima, 68 radova objavljenih u zbornicima međunarodnih znanstvenih skupova s recenzijom i 60 radova prikazanih u zbornicima domaćih znanstvenih skupova, više pozvanih predavanja te niza popularizacijskih članaka i pregleda u stručnim glasilima, javnom tisku, na HTV-u i HR-u. Bio je član, jednom predsjednik, Znanstvenih savjeta, Organizacijskih ili Programskih odbora 19 međunarodnih i 15 domaćih skupova. Bio je predsjednik Uređivačkog odbora časopisa Elektrotehnika (1992. do 2003. godine), a sada je član Savjetodavnog odbora časopisa Kineziology.Vodio je devet projekata, aktivno je sudjelovao u devet znanstvenoistraživačkih projekata MZOS-a i jednom međunarodnom projektu.

                Od osnivanja 1993. godine je redoviti član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske. Od 2003. do 2009. godine bio je dopredsjednik, a izabran je za predsjednika u mandatnom razdoblju od 2009. do 2013. godine.

                Osnivatelj je standardizacije (normizacije) u SRH, odnosno SFRJ. Od 1981. bio je član, a od 1984. godine do raspada SFRJ bio je predsjednik Odbora TO 62 - Elektromedicinski uređaji i oprema Saveznog zavoda za standardizaciju. Pod njegovim vodstvom izrađeni su prvi Pravilnici u tom području te 18 standarda serije JUS N.S5. U RH od osnivanja Odbora 1997. do 2008. godine je predsjednik TO E62 - Električna oprema u medicinskoj praksi Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo.    Aktivni je član i rukovoditelj više znanstvenih i stručnih udruga u RH. Od osnivanja 1993. je član Hrvatskog društva za medicinsku i biološku tehniku. Bio je podpredsjednik Društva od 1993. do 2000. godine, predsjednik od 2000. do 2008. godine, a sada je počasni predsjednik. Član je i jedan od osnivatelja, a od 2008. do 2011. godine i predsjednik Udruge HL7 Hrvatska.Član je IEEE Hrvatske sekcije, EMB18 - Odjel za tehniku u medicini i biologiji, predsjednik 2006.-2010.Član je JUREMA-e od 1970. godine, a kasnije u RH KoREMA-e od osnutka i njen predsjednik, 1998-2000. godine.Član je većeg broja strukovnih društava (IEEE-Senior Member, IFMBE, CAETS- MemberoftheBoardofDirectors (2009.-2010.), Euro-CASE, EMBS, EAMBES, IFAC, Hrvatsko društvo za medicinsku informatiku, Hrvatsko mjeriteljsko društvo).

                Dobitnik je više odlikovanja i nagrada za svoje doprinose znanosti i struci te predani rad. Godine 1996. odlikovan je Republičkom nagradom za nastavna i znanstvena dostignuća Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića, a godine 1998. dobio je zlatnu plaketu “Josip Lončar”, kao najviše priznanje Fakulteta elektrotehnike i računarstva.Srebrna plaketa “Josip Lončar” - Elektrotehnički fakultet - Zagreb, 1975. godine i Savezna nagrada “dr. Vatroslav Bednjanič”, Gospodarska komora Slovenije, Ljubljana, 1976. dodijeljena mu je za iznimno uspješnu doktorsku disertaciju.

Prof. dr. sc. Stanko Tonković posebno je zaslužan za razvitak i napredak Sveučilišta u Zagrebu, posebno svojim doprinosom u modernizaciji i transformaciji Elektrotehničkog fakulteta u Fakultet elektrotehnike i računarstva. Vođenjem velikog broja znanstvenih projekata kao i vođenjem znanstvenih novaka, magistranada i doktoranada pridonio je stvaranju znanstvenog pomlatka Sveučilišta. Svjetski je priznati znanstvenik u području biomedicinskog inženjerstva i mjerne tehnike, te je jedan od utemeljitelja područja biomedicinske informatike u Hrvatskoj. Ostvario je bogatu publicističku djelatnost objavljivanjem velikog broja znanstvenih radova u časopisima i zbornicima konferencija, te u obliku sveučilišnog priručnika. Ima bogato iskustvo u organizaciji znanstvenih i strukovnih skupova, a bio je i predsjednik organizacijskog i znanstvenog odbora međunarodnih konferencija. Dobitnik je značajnih odlikovanja i nagrada u RH, a obnašao je i funkciju dekana Fakulteta elektrotehnike i računarstva u dva mandata.